Hasan-aga Zvizdić – Sandžački heroj iz Drugog svjetskog rata

Sandžak je u toku Drugog svjetskog rata imao svoje heroje koji su značajno doprinijeli u borbi protiv četničke, ustaške i nacističke vojske. Među najznačajnijim sandžačkim Bošnjacima spada Hasan-aga Zvizdić (1892-1980), komandant Muslimanske milicije iz Sjenice tokom Drugog svjetskog rata, te bogati trgovac i ugledni Sjeničanin. Hasan-aga Zvizdić je ostao upamćen kao najveći junak sjeničkog kraja u Drugom svjetskom ratu. Njegova Milicija je branila sve građane, Bošnjake i Srbe, od četničkih napada.

Rođen je u Gacku 1892. godine. Njegov otac Muhamed se preselio iz Gacka u Uvac kod Sjenice krajem 19. stoljeća zbog crnogorskih napada. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1915. godine, njegova porodica je bila jedna od mnogih žrtava zločina od strane srpsko-crnogorske vojske nad Bošnjacima. U toku jedne noći, četnici su ubili Hasanovu majku Aminu, sestru, amidžu i starca Halila koji je bio zaposlen na imanju Hasanovog oca Muhameda, a Hasan je preživjeo masakr skočivši kroz prozor. Nakon toga je pobjegao u Sjenicu, gdje je postao jedan od najbogatijih i najutjecajnijih Sjeničanina.

U Sjenici se Hasan bavio trgovinom mješovitom robom i stokom sa mnogim uglednim sjeničkim trgovcima. Oni su otvorili mnoge trgovačke radnje na teritoriji Crne Gore, Sandžaka i Kosova. Pred početak Drugog svjetskog rata kupili su Fabriku tekstila u Peći na Kosovu. Hasan je imao trgovacke veze sa Turskom, Italijom, Albanijom i Grčkom.

Sjenički kraj je tokom Drugog svjetskog rata doživjeo sličnu sudbinu kao i tokom Prvog svjetskog rata. Sjenički Bošnjaci, ali iz drugih krajeva Sandžaka, su bili na meti zločina od strane četničke vojske predvođene Dražom Mihajlovićem, Milanom Nedićem i Dimitrijem Ljotićem. Uvidjevši neizbježnu opasnost, desetak dana ranije prije četničkog napada, Hasan Zvizdić je pozvao muslimanske iz sjeničke okoline da pomognu odbranu grada, što su oni prihvatili zbog njegovog utjecaja kao glavnog trgovca mesom i stokom u jednoj stočarskoj regiji. Sjenički Bošnjaci su zajedno sa Srbima iz Sjenice formirali Odbrambeno vijeće grada Sjenice. U vijeću su osim Zvizdića bili Arif Vrcić, Uroš Karamarković i dr.

U septembru 1941. godine udružene snage Dražinih, Ljotićevih i Nedićevih četnika su krenule da zauzmu Sjenicu s ciljem spajanja sa četničkim vojskama u Crnoj Gori. Za odbranu Sjenice mobilisano je oko 4.000 vojnika. Međutim, ta vojska nije bila dovoljna za odbranu protiv mnogobrojnije četničke vojske. Četnici su tražili od Zvizdića da samo da prođu kroz Sjenicu, jer navodno idu dalje da se bore protiv partizana. Hasan, naravno, nije povjerovao u tu priču. Na širokom frontu duž linije odbrane grada on je rasporedio svoje snage, na šančeve umjesto topova postavio prednje dijelove konjskih i volujskih kola, na čije rude je postavio čunkove od furuna, koje su prekrivene ceradama i ćebadima ličile na minobacače. Kada su izaslanici četnika vidjeli silnu vojsku odustali su od planiranog napada na Sjenicu smatrajući da Zvizdić ima ogromnu vojsku i teško naoružanje. Nakon ovog događaja, četnici su plan napada preusmjerili na Novi Pazar, koji nisu uspjeli osvojiti.

Dana 22. septembra 1941. godine nekoliko partizanskih jedinica su, bez odobrenja Vrhovnog štaba, napale Sjenicu. Zvizdićeva Milicija je porazila partizanske odrede i spriječila još jedan pokušaj osvajanja ovog sjeničkog grada. U sukobima je poginulo 52 partizanska vojnika. Rukovodstvo NOP-a je napad na Sjenicu okarakterisao kao veliku grešku.

Nakon što su partizani zauzeli Sjenicu 22. decembra 1944. godine., Hasan Zvizdić se povlači preko Kosova u Albanija, a potom u Italiju. Saveznička vojska ga deportuje u Njemačku, u logor Dahau, gdje je proveo dvije godine. Poslije toga je pušten i prebačen u Tursku. Uz pomoć svoga amidže iz Turske, Hasan je 1947. pušten iz logora i prebačen u Tursku. Nastanio se na sjeveru Turske, u Adapazaru, na obali Crnog mora. Nakon Drugog svjetskog rata proglašen je ratnim zločincem od strane Beograd, te je upućen zahtjev za njegovo izručenje, ali je turska vlada odbila izručenje, smatrajući zahtjev neosnovanim. Hasanova supruga je poslije komunističke torture uspjela da sa svojom djecom da dođe u Tursku tek 1956. Hasan-aga Zvizdić je i u Turskoj bio poštovana i cijenjena ličnost. Umro je u Adazaparu 1980. godine u 89. godini života.

Hasan-aga Zvizdić je ostao upamćen kao najveći junak sjeničkog kraja u Drugom svjetskom rata. Njegova Milicija je branila sve građane, Bošnjake i Srbe, od četničkih napada. U toku čitavog rata u Sjenici je poginula svega sedam Srba, ali od strane četnika. Njegov brat Osman se nije bavio politikom, ali je bio na meti pljačkanja, te je strijeljan na Hadžetu u Novom Pazaru 1945. godine.

Literatura

Crnovršanin, Harun, Sadiković, Nuro, (2016), Sinovi Sandžaka, Novi Pazar: El-Kelimeh.

Fijuljanin, Muhedin, (2010), Sandžački Bošnjaci, str. 366-368, Tutin: Centar za Bošnjačke studije.

Purivatra, Atif, (2000), Ko je ko u Bošnjaka, str. 630-631, Sarajevo: Vijeće kongresa Bošnjačkih intelektualaca.