Za razliku od Bosne, u Evropi se kroz čitav srednji vijek, pa i mnogo kasnije, higijena zanemarivala, a gradnja javnih kupatila je bila osuđivana i čak zabranjena, naročito od strane Crkve. Mnogi crkveni dostojanstvenici i evropski velikaši i vladari se nisu nikada kupali. Parfemi su nekad korišteni kao zamjena za kupanje. Bosna, kao većinski muslimanska zemlja, je njegovala tradiciju kupanja i gradnje hamama, pridržavajući se islamskih načela. U Sarajevu je prvo javno kupatilo sagrađeno polovinom 15. stoljeća, dok su se ovi objekti u većini evropskih zemalja ponovo počeli koristiti tek u 17. stoljeću.
Gradnja termi (banja/javnih kupatila) se prvobitno njegovala u Rimskom carstvu u antičkom periodu. Hamami su bili složeni i napredni kompleksi zgrada, koji su imale srednje zagrijanu sobu (Tepidarium), toplu parnu sobu (Caldarium) i sobu sa hladnim bazenom (Frigidarium). Za drevne Rimljane banje su osim higijene služile i kao mjesto za društvena okupljanja i zabavu. Ta su kupatila imala vrtove, šetališta, salone za razgovore, dvorane za predavanje, biblioteke, učionice za mladež, sobe za mazanje uljem, gostionice, sobe za sportske aktivnosti itd. Međutim, nakon raspada Rimskog carstva u 5. stoljeću javna kupatila su se prestala održavati, te su ubrzo propala. Evropa ulazi u period “mračnog doba” kada su nazadovali u skoro svim aspektima života.
Mnoge crkve su zabranile njihovo upotrebu, djelomično zato što je pripadala “kulturi muslimana, nevjernika”, i djelomično zbog širenja seksualnih aktivnosti što je popračeno širenjem raznih bolesti. Mnogi crkveni dostojanstvenici i moćni evropski velikaši i vladari se nisu nikada kupali. U 17. stoljeća hamami su se ponovo počeli koristiti u nekim evropskim zemljama. U 19. stoljeću, razvojem medicine, Evropljani su počeli obraćati više pažnje na higijenu. Britanski historičar i orijentalist sir Thomas Arnold (1864-1930), koji je početkom 20. stoljeća boravio u Sarajevu, je napisao: “Dok se na Istoku ljudi kupaju preko hiljadu i više stotina godina, mi smo u Engleskoj prva generacija koja se redovno kupa; naši se očevi kupali i ne kupali, dok su se kupali samo oni naši djedovi koji su služili na Orijentu.”
Nasuprot tome, Arapi i Jevreji su običaj kupanja i gradnje javnih kupatila stoljećima njegovali. Tome je presudilo više faktora, zbog izrazito vruće klime, ali i zbog toga što su Arapi na Srednjem istoku naslijedili gradnju javnih kupatila od Rimljana, pod čijom su vladavinom bili. Pošto je islam naročito zagovarao ličnu higijenu, gradnja hamama (javnih kupatila) je bila fundamentalna u ovim krajevima, pa je tako skoro svaki grad imao mnogo ovih objekata. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Čistoća je pola vjere.”
Padom Bosne pod Osmansko carstvo u ove krajeve dolazi arapsko-islamska kultura. U Bosni se vrlo brzo počinju graditi mnogi javni objekti, pa tako i hamami. Hamam je arapska riječ koja ima isto značenje kao i thermae, međutim, arapski hamami se razlikuju od rimskih termi po tome što oni nisu imali druge prostorije osim onih namijenjeni za kupanje. Prvih godina osmanske vladavine u Bosni su podignuta tri hamama: dva u Sarajevu i jedan u Visokom. Najstariji je Isabegov hamam (poznat i kao Carev hamam), podignut prije 1462. godine. Bosanski sandžakbeg Ajasbeg (1470-1475) je podigao po jedan hamam u Visokom i u Sarajevu. Kako je broj muslimana u Bosni rastao, tako su se i džamije gradile, uz koje su nekada podizani i hamami.
U Sarajevu je prvi hamam i vodovod podignut prije 1462. godine, dok su se prvi hamami u Evropi ponovo počeli koristiti tek u 17. stoljeću. U 16. stoljeću, vrijeme zlatnog doba Sarajeva, podignuta su još sedam hamama. Osmanski putopisac Evlija Čelebija, prolazeći kroz Sarajevo 1660. godine, piše: “Kućnih banja ima oko 670. U svakoj je kući određena jedna soba za banju. Naročito su po velikim aginskim kućama banje sasvim uredne. Kod odabranih ljudi, koji su me pozivali na musafirluk, ulazuo sam u kućne banje, i jako su mi se dopale.” Čelebija ističe da je najljepši hamam Isabegov.
Hamame su dolaskom Austrougarske monarhije zamijenile moderne vodovodne i sanitarne instalacije. Posljednji hamam, Gazi Husrev-begov, je zatvoren 1916. godine.
Literatura
Kreševljaković, Hamdija, (1991), Izabrana djela III, str. 9-18, 53, 63, Sarajevo: Veselin Masleša.
Al-Hassani, Salim T. S., (ur.), (2012), 1001 inventions: The enduring legacy of Muslim civilization, third edition, Washington DC: National Geographic, str. 212-214.
